Tehnologija kovanja je jedan od najstarijih i najraširenijih postupaka obrade metala deformisanjem. |
||
Karakteristike su joj: vrlo visoka efektivnost, velika tačnost postignutih dimenzija, dobar kvalitet površine. Moguće je postizanje specifičnih fizičkih i mehaničkih karakteristika i željena struktura. Izvodi se najčešće u toplom stanju, iako se kod manjih dimenzija i manjih deformacija može izvoditi i u hladnom stanju. Rad pri povišenoj temperaturi omogućuje bolju plastičnost materijala pa su zbog toga potrebne i osetno niže sile deformisanja. |
||
Negativna posledica je određeni utrošak energije potrebne za zagrevanje materijala te stvaranje sloja oksida koji uzrokuje onečišćenje materijala i mogući maseni gubitak koji kod izradaka velikih dimenzija može biti značajan. Oksidni sloj stvara se redovno kod čeličnih materijala u uslovima atmosfere otvorene kovačke peći. Po njegovim karakteristikama kovanje delimo na: - slobodno kovanje i - kovanje u kalupima. |
||
Prilikom slobodnog kovanja postoji redukcija visine obradka i povećanje njegovih dimenzija u transverzalnom smeru. Kod kovanja u kalupima proces se vodi tako da materijal pod delovanjem udaraca malja kovačkog čekića ili pod pritiskom malja prese ispunjava profilisani prostor u kalupu i širi se u granicama određenim gravurom. |
||
Na kovačkom čekiću koji je izrazito dinamična naprava sa velikim brzinama alata i relativno velikim brzinama deformacije, vrši se pod delovanjem više udaraca malja. Na presama se obrađivanje događa u jednom radnom hodu alata. Kod kovanja u otvorenim kalupima početna zapremina materijala mora biti veća od zapremine gotovog otkivka koji ide na daljnju obradu odvajanjem čestica. |
||
Taj višak materijala služi za bolje ispunjavanje gravure i stvara venac. Kod kovanja u zatvorenim kalupima to nije potrebno. Važna veličina koja ima uticaj na ponašanje materijala tokom plastične deformacije jeste brzina deformacije. Povećanjem brzine deformacije i stepena deformacije (naročito kod hladne deformacije) dolazi do očvršćenja materijala. S tim u vezi povećava se naprezanje plastičnog tečenja i otpor deformisanju, a smanjuje se deformabilnost. Pojava povećanja otpora deformisanju s porastom brzine deformacije izrazita je u slučaju kada se proces odvija iznad temperature rekristalizacije (topla deformacija). |
||